aktuelno
    ZAROBLJENI U PODZEMNOJ PEĆINI: Kako bi život u mraku mogao uticati na tajlandske dječake?
    Svijet

    ZAROBLJENI U PODZEMNOJ PEĆINI: Kako bi život u mraku mogao uticati na tajlandske dječake?

    • icon
    • icon

    Od kada su u ponedjeljak pronađeni, mladi tajlandski fudbaleri i njihov trener su jeli te je pomoću medicinskih pregleda utvrđeno da nijedan od njih nije u kritičnom stanju. Međutim, zbog kišnog razdoblja koje dolazi, vojnici su upozorili da postoji mogućnost da se voda ne povuče još četiri mjeseca, što znači da će mladi Tajlanđani još nekoliko mjeseci provesti zarobljeni u pećini.

    • icon
    • icon Printscreen
    • icon
    • icon

    Osim psihološke traume koja nastaje zbog zarobljeništva u pećini, nedostatak prirodnog svijetla takođe će uticati na percepciju vremena zarobljenih Tajlanđana. Ti bi faktori mogli uzrokovati depresiju, nesanicu, te potencijalno dovesti od nesuglasica unutra grupe.

    Mornarica spominje mogućnost da 13-orica ostanu u špilji Tham Luang sve dok se voda ne povuče na kraju kišne sezone za četiri mjeseca. Neki pak kažu da bi dječaci mogli biti vani u roku od nekoliko dana ako vrijeme bude na njihovoj strani, te se voda ispumpa iz špiljskog kompleksa i ako nauče koristiti ronilačku opremu.

    Kobchai Boonarana, zamjenik šefa Odjeljenja za prevenciju i ublažavanje katastrofa, rekao je kako je na spasiteljskoj ekipi u spilji da odluči jesu li i kada će dječaci biti dovoljno snažni da se uhvate u koštac s putem prema površini.

    h

    Autor: Printscreen

    Njihovo stanje, i kao što možemo vidjeti, njihov moral je dobar, ali što je s njihovom snagom i sposobnošću? To je na ekipi unutra da odluči", rekao je Kobchai novinarima u četvrtak.

    Naš posao je da nastavimo ispumpavati vodu, a spasilačka ekipa treba procijeniti sigurnosni nivo i mogu li momci sigurno putovati natrag", rekao je.

    Rodbina dječaka okupila se u četvrtak blizu špilje, a jedna je majka rekla da još nije bila u mogućnosti kontaktirati sa sinom.

    Još im ne možemo slati poruke", rekla je 37-godišnja Ratdao Chantrapul, majka 14-godišnjeg Prajaka Suthama.

    Juče su im pokušali dostaviti telefone, ali je pukla torba u kojoj su bili", dodala je.

    Spasitelji su se na početku potrage morali boriti s danima obilne kiše koja je poplavila špilje, ali je vrijeme posljednja četiri dana bilo relativno suvo.

    Zatočenim dječacima poslali su hranu, vodu i medicinske potrepštine te istovremeno pumpaju vodu iz tunela kako bi smanjili njen nivo i time olakšali akciju spašavanja.

    Ali meteorološka služba upozorila je u četvrtak kako veći dio sjevera zemlje, uključujući Chiang Rai, od 7. do 12. jula opet može očekivati jake pljuskove.

    Pustio tijelu da diktira ponašanje

    Ovo nije prvi put da su ljudi mjesecima zarobljeni u zatvorenim prostorima. Godine 1962. francuski geolog Michel Siffre na dva se mjeseca zatvorio u podzemni glečer koji je otkrio pored Nice. Bez pristupa satu, sunčevoj svijetlosti, ni drugim ljudima, Siffre je svome tijelu pustio da diktira njegovo ponašanje.

    g

    Autor: Printscreen

    Vodio je zapisnik svojih aktivnosti te je telefonom nazvao svoj tim svaki put kada se probudio, jeo i išao spavati. Oni njemu nisu otkrivali koliko je sati. Kada su ga nakon dva mjeseca nazvali, Siffre im nije vjerovao koliko je vremena prošlo jer je bio uvjeren da je prošao tek jedan mjesec.

    Mnogo drugačije nije bilo ni u ponedjeljak, kada su u pećini pronađeni mladi nogometaši s Tajlanda. Naime, jedna od prvih stvari koje ih je zanimala bila je koliko su vremena zarobljeni.

    Nedostatak prirodnog svijetla poremetio unutrašnji sat

    Siffreove bilješke otkrile su još jedan zanimljiv fenomen: iako je trećinu vremena proveo spavajući, kao što to svi ljudi obično čine, njegov dnevni ciklus nije iznosio 24 sata, nego 30 minuta više. Počeo je živjeti prema vlastitom unutarnjem satu, a ne prema onom tipičnom koji se temelji na izlasku i zalasku Sunca, izvještava BBC.

    Osoba čiji unutarnji ciklus iznosi 24,5 sati se u ponedjeljak može probuditi u osam ujutro, u utorak u pola devet, u srijedu u devet ujutro i tako dalje. Za dva tjedna, tijelo te osobe bi u osam ujutro mislilo da je 20h.

    Malo je vjerovatno da zarobljeni Tajlanđani imaju jednak unutarnji sat, zbog čega neće ići spavati niti će se buditi u isto vrijeme. To bi u skučenom prostoru moglo izazvati probleme pošto će neki htjeti ići spavati dok su drugi sasvim budni.

    Osim toga, u ljudskom tkivu postoje unutrašnji satovi koji su obično sinkronizirani pomoću SNC-a – moždanog tkiva koje se nalazi između obrva, dva centimetra od površine kože. Poremećaji u sinkronizaciji, koji se mogu dogoditi tokom dugih perioda bez prirodnog svijetla, mogu uzrokovati depresiju, nesanicu, metaboličke i hormonalne smetnje te poremećaje u koncentraciji.

    Međutim, postoji rješenje. Kada su 33 čileanska rudara 69 bili zatočeni pod zemljom, poslato im je 'cirkadijurno svijetlo' koje je služila kao zamjena prirodnom svijetlu. Slična bi strategija mogla biti upotrijebljena na Tajlandu, pošto takvo svijetlo SNC-u omogućuje sinkronizaciju s vanjskim svijetom.